Povijest Marine

marinska kula 1960 Marina je naselje smješteno u istoimenom zaljevu, središte Općine Marina, koja u svom sastavu broji još 15 naselja. Općina Marina najzapadnija je općine Splitsko – dalmatinske županije te graniči sa  Šibensko – kninskom županijom. Samo mjesto Marina broji oko 1000 stanovnika, dok cijela Općina ima oko 5000 stanovnika. Na području Marine nekada su živjeli Iliri (pleme Bulini), Hilini (grčki kolonizatori koji su   se  asimilirali s Bulinima), Rimljani i najzad početkom 7. stoljeća naše ere naseliše ga Hrvati.
U prošlosti se različito nazivao. Najstarija poznata su mu predslavenska imena Bausiona i Drido.

Marina se u srednjovjekovnim izvorima spominje već 1070. god. Na području Marine nekoć su živjeli Iliri, zatim Rimljani te početkom 7. stoljeća naselili su Hrvati. U starohrvatsko doba sadašnji teritorij Marine zvao se Drid i na njemu je bilo sjedište stare dridske župe, a po selu koje se zvalo Baselen (Bosilen) na području sadašnje Marine – mjesto je dobilo naziv Bosiljina. Dakle Bosiljina (stari naziv za Marinu) se spominje od 9. stoljeća u sastavu Trogirske komune. U 13.stoljeću Trogirska komuna ima svoj Statut na osnovi kojeg su organizirani organi vlasti koji su radili po statutarnim propisima. Za mletačke uprave (u Trogiru od 22.lipnja 1420. do 9 srpnja 1797.godine) autonomija komune je bila ograničena, jer je kneza- kapetana postavljala mletačka vlast i to redovito jednog iz reda mletačkih plemića.

U drugoj polovici 15.stoljeća nadvila se opasnost i na marinsko područje od Turaka. Stoga Trogirski knez Alviz Barbarig odobrava biskupu Franji Maracelu (Frano Marcello) 1495. godine da u marinskoj uvali, uz crkvu Sv.Marine, sagradi kaštel za obranu tamošnjeg stanovništva (jedinstveni obrambeni sklop – kaštel, sastojao se od biskupske kule podignute na hridinama u moru i utvrde Citadele, izgrađene na kopnu, unutar koje je izgrađena crkva svetog Ivana na prostoru seoskog trga – Brce). Kaštil je izgrađen kao četverokutna kula s konzolno istaknutim kruništem. Kanal između kopna i kaštila zasut je u početku XX stoljeća. Kaštil je popravljen za kandijskog rata 1657. i 1717., a rekonstruiran 1971. i 1972. godine.

sv.marina (2)Po svetoj Marini, toj rijetko štovanoj svetici – mučenici, stanovnici naseljeni oko kaštela i Citadele (koji naknadno izgradiše bedem za zaštitu svoga mjesta) novo naselje i cijeli teritorij Bosiljine prozvaše Marina. Mjesto Marina okuplja živalj čitavog poluotoka između sela Marine i rogozničke uvale.

U blizini Marine, uz magistralnu cestu, nalazi se speleološki i povijesno veoma zanimljiva spilja nazvana Grota Sv. Jakova, koja je služila kao sklonište još u pretpovijesno doba. Brojni natpisi na stijenama svjedoče kako je spilja kasnije služila kao svetište. Spilja se nalazi na nadmorskoj visini od 140 m, a u špilji se nalazi kapelica. Samu špilju posjetio je i car Franjo Josip I. 1891. g. U spilji su pronađeni brojni predmeti, kao što su prethistorijski nožići, terine.

grotaZa vrijeme prve austrijske vlasti u Dalmaciji (1797-1805), formira se pokrajinska vlada za Dalmaciju, sa sjedištem u Zadru. Cijela Dalmacija podijeljena je na 22 mjesna starješinstva, medu kojima je bilo i Mjesno starješinstvo Trogira, a uspostavljeno je 12. veljače 1798. godine, koji je obuhvaćao i Bosiljinu. Teritorijalna podjela pokrajine Dalmacije izvršena je 31. listopada 1811. godine. Kanton Trogir sastoji se od slijedećih opcina: Trogira, Lećevice, Visoka, Bristivice, Bosiljne, Ramaine ( Ogorje) i Kaštel Novog, sa ukupno 17.022 žitelja. Od toga vremena postoji općina Bosiljina sa 1040 žitelja. Prema popisu iz 1830. godine Bosiljina ima 196 kuća i 1049 žitelja, a 1847 godine 3.361 žitelja.

Austrija je 1823. godine organizirala općine u Dalmaciji (na osnovi odluke iz 1821, objavljene 1822.) Marina (Bosiljina) je postala politička općina koja je zahvaćala šire područje, uključivo Drvenik, Sevid i Račice. Po sjedištu općine, koje je bilo u Marini, dobila je ime. Pripadala je trogirskom kotaru (pretura). Funkcionirala je do 1866. godine kada je na vlastito traženje (kao i općina Bristivica) pripojena općini Trogir.

Na čelu općine stajao je sindik (sudac, sindaco). Imenovala ga je vlada na prijedlog općinskog vijeća ili na temelju natječaja. Mandat mu je trajao tri godine. Sindik je imao svog pisara za čije je postavljenje bilo potrebno odobrenje vlade. Općina se službenicima popunjavala natječajem, a imenovalo ih je općinsko vijeće. Od 1866. godine Marina je samo porezna općina. Posljednji sindik je bio marinjanin Jerković od Liskovih. Glavara (capovilla) imala su sela s najmanje 25 obitelji. Po potrebi imao je pristava (aggiunto) i čauša (kurira). Imenovalo ga je Okružno poglavarstvo u Splitu na prijedlog općinske uprave.

U mjestu Marina postoje tri crkve: sv.Jakova, sv. Ivana i na samom ulazu u naselje mala crkva sv. Marine, koja se u posljednje vrijeme koristi i kao izložbeni prostor kulturnim događanjima.

23

Crkva Sv.Ivana Krstitelja (Marina, Brce)

 

 

 

 

42

 

Crkva Gospe od Sniga, Drid

 

 

 

24

 

Crkva Sv.Jakova

 

 

 

Dridska županija

Marina dridOko 2 km zračne linije sjeveroistočno od Marine nalazi se brdo Drid, strateška točka marinskog zaljeva i okolnog kopnenog prostora.U ranom srednjem vijeku, u doba kralja Zvonimira, na tom području pruža se Dridska županija. Na njezinu području nalazilo se jedno od naselja stare hrvatske države, koje u 10. stoljeću spominje car i pisac Konstantin Porfirogenet — Stelpona — danasnji Stupin nedaleko Rogoznice. S vremenom se na teritorij dridske županije proširila trogirska komuna, i to upravo zahvaljujući darovima hrvatskih i ugarskih vladara. S vremenom je taj dio obale između Šibenika i Trogira bio podijeljen između dvaju gradova, a granica je prolazila blizu Stupina. Na trogirskom teritoriju imali su svoje posjede trogirski benediktinci, pa se neka od ovih mjesta, primjerice Vinišća, spominju već od srednjeg vijeka.
Turske najezde izazvale su reorganizaciju prostora napuštanjem starih sela i gradnjom novih. Tako, potkraj 15. i na početku 16. stoljeća nastaju današnja Marina, Rogoznica i Primošten. Marina, primjerice, planirano je naselje, slicno danasnjim Kaštelima, nastalo uz utvrdu ljetnikovac trogirskoga biskupa.

Drid je bio naseljen u prapovijesno doba o čemu svjedoče ulomci  keramike itd. Sjedište Dridske županije (koja se većim dijelom prostirala na području današnje Splitsko-dalmatinske županije) bilo je u gradu Dridu, čiji su ostatci i sada vidljivi na istoimenom brdu (kota 177 m) zapadno od Trogira blizu Marine. U pisanom se izvorniku prvi put spominju 1088. i 1089. godine dridski župani Ozrina i Dragoslav. U njoj su se nalazili gradovi: Stari Šibenik (kod Grebaštice), Stari Trogir (kod Sevida) i Bosilen (ili Basilen) zapadno od naselja Marine na što ukazuje i oronim Bazije. Drid zapravo čine dva vrha smještena u pravcu sjeverozapad – sjeveroistok: Veli i Mali vrh. Na Velom je vrhu crkva Gospe od Sniga iz koje je za vrijeme provale Turaka 1500. godine bila prenesena zavjetna slika Majke Božje i sklonjena na otok Čiovo u crkvu s.  Antuna, koja je kasnije zbog velike posjećenosti pobožnih vjernika bila proširena i po toj slici dobila ime Gospa od Drida koje još i danas nosi.

drid unutraNa brdu Drid, na Velom vrhu, nalazi se kasnoantička utvrda koja datira iz 6. stoljeće. Položaj utvrde u odnosu na pomorski i kopneni put najbolje govori o njenoj važnosti. Drid kontrolira kontrolira cestovni pravac koji sa zapada, od Skradina i Šibenika, vodi prema Trogiru, a kontrolira također i dio trogirskog akvatorija.
U preporodnom dobu važnu je ulogu odigrala marinska bratovština Svetoga Sakramenta koja je organizirano kao svetinju čuvala jezik, običaje narodni folklor, nošnju i drugo narodno kulturno blago.

Učitelj Dragutin Bajer je osnivač tamburaškog zbora 1928. godine u Marini, u kojem su bili Miše Ante Marinov – kapel majstor. Cvitanović Frane pok. Viska – berda, Cvitanović Vice Rafaelov – bugarija, Cvitanović Marin pok. Frane – prvi brač, Paraman Ivan Viskov – drugi brač, Cvitanović Ante pok. Ivana – bisernica i Radić Ivan pok. Joze – bisernica. Svirali su i pjevali na dane praznika, na svečanostima, priredbama, pirovima, krštenjima itd. Uveseljavali su narod, pjevali, svirali i zabavljali se.

Izvor: Filip Racetin: Trogir u narodnom preporodu (znanstveni skup), prigodom stote obljetnice pobjede narodne stranke na općinskim izborima, 1986. godine

 

 

 

Broj stanovnika 1657. – 1941.

Marina je donedavno obuhvaćala širi teritorij u primorskom dijelu bivše općine Trogir na kome su osim istoimenog sela Marine, još i naselja Vrsine (s Poljicima), Najevi, Dograde, Gustirna, Pozorac (s Dubašćakom, Podbilom i Podošljakom) i Svinca. Površine je 55 km2 kopna. Današnji teritorij općine Marine ( od 1993. godine) je površine 119 km2 kopna i obuhvaća 15 naselja (uz već spomenuta još i Vinišće, Sevid, Rastovac, Mitlo, Vinovac, Blizna Gornja i Blizna Donja).

Po Frani Divniću (Difnico) do marinske bitke s Turcima 1657. godine na teritoriju Marine (koja je imala površinu od 55 km2 kopna) živjelo je oko 1000 stanovnika. U izravnoj borbi s Turcima tijekom sedmodnevnih borbi poginulo je više od 300, zarobljeno ih je (starci, žene i djeca) više od 300 i odvedeno u ropstvo u Bosnu odakle se nisu vratili. Bitku je preživjelo manje od 400 od kojih se dio sklonio u Trogir, a drugi su se razbježali po okolici.

Godine 1726. na istom teritoriju živjela su 392 stanovnika. Popis je sačinio župnik u Marini don Vice Biolić. Budući da je otprilike toliko stanovnika preživjelo marinsku katastrofu 1657, znači da se za 70 godina broj stanovnika ni za malo nije povećao.

Po statističkim podacima broj stanovnika od 1857. do 1941. godine ovako se kretao:

  • 1857. godine 1047 stanovnika
  • 1869. godine 1356 stanovnika
  • 1880. godine 1322 stanovnika
  • 1890. godine 1404 stanovnika
  • 1900. godine 1385 stanovnika
  • 1910. godine 1646 stanovnika
  • 1921. godine 1821 stanovnik
  • 1931. godine 2377 stanovnika
  • 1941. godine 3300 stanovnika

Na temelju ovih podataka zaključujemo da je broj stanovnika iz 1657. (prije bitke s Turcima) dostignut tek poslije 200 godina, upravo na pragu preporodnog doba, i da se u preporodno doba do 1941. godine utrostručio.

Luigi Maschek je naveo zanimljiv statistički podatak da je 1880. godine u Marini samo jedna osoba govorila talijanskim jezikom.
IZVOR: Filip Racetin: Narodni preporod u Marini – Trogir u narodnom preporodu (znanstveni skup) – prigodom stote obljetnice pobjede narodne stranke na općinskim izborima 1886 – 1986 .

Pin It on Pinterest